Proljeće je godišnje doba koje u nama budi osjećaj obnove i svježine – dani postaju duži i topliji, priroda se budi te općenito kao da je atmosfera ispunjena nekim novim početkom. No ono što danas doživljavamo kao prirodni ciklus, nekada se ono doživljavalo i objašnjavalo kroz mitološke pripovijesti, koje su bile duboko povezane s tadašnjim svjetonazorima i kulturnim praksama.
U mnogim starim vjerovanjima, proljeće nije bilo samo godišnje doba, već simbol obnove života, nade, plodnosti, pobjede svjetla nad tamom itd., a sve je to bilo osnaženo božanskim bićima koja su vladala prirodnim ciklusima. Kroz mitove i različite obrede, ljudi su nastojali razumjeti i obilježiti prijelaz iz zime u proljeće.
U današnjem modernom svijetu, unatoč tehnološkom napretku, simbolika proljeća i dalje ima snažan utjecaj na našu svakodnevicu. Primjerice od poticaja na čišćenje stana, garderobe pa sve do podizanja raspoloženja boravkom u prirodi, proljeće ostaje povezano s idejama novog početka – baš kao što su to preci vidjeli kroz mitologiju. U nastavku donosimo neke od najpoznatijih mitoloških priča i bića koje vežemo uz samo proljeće:
- Mit o Perzefoni i Hadu
Perzefona je u grčkoj mitologiji bila Zeusova i Demetrina kći. Nju je Had oteo i poveo sa sobom u podzemni svijet, kako bi mu postala žena i vladarica podzemlja. Demetra, kao božica zemlje, plodnosti i ratarstva, u silnoj tuzi za svojom kćeri, zapostavila bi svoju božansku dužnost – biljke su venule, polja postala pusta, zemlja neplodna, a hladnoća je zavladala svijetom.
Zabrinut za opstanak svijeta, Zeus je posredovao i pokušao narediti Hadu da vrati Perzefonu, no Had ju je prevario – dao joj je da pojede šipak, voće podzemnog svijeta, što ju je okovalo za podzemlje te nije mogla u potpunosti napustiti taj svijet. Na koncu su postigli kompromis: Perzefona će provoditi dio godine s Hadom u podzemlju, a ostatak godine sa svojom majkom na Zemlji. Dok je Perzefona bila u podzemlju, vladala bi pustoš i zima, a kada bi se Perzefona vraćala majci, Demetra bi od sreće zazelenila polja i potaknula cvjetanje biljaka – tako je zapravo nastalo proljeće, a Perzefona postala simbolom proljeća, obnove i novoga života.

- Jarilo, bog vegetacije u slavenskoj mitologiji
Jarilovo ime u staroslavenskom jeziku obilježava mladu životnu silu, koja se očituje upravo u proljeće. Njega je bog Veles (pandan Hadu) odveo u podzemlje, gdje je odrastao uz Velesove kćeri. On silazi na Zemlju donoseći proljeće, a odlazi na kraju ljeta. Njegov se dolazak slavio u bjeloruskim proljetnim obredima (27. travnja), u kojima je glavni lik odjeven u bijelo s vijencem od poljskog cvijeća na glavi jahao bijelog konja. U desnoj ruci nosio je ljudsku glavu, a u lijevoj klasje.
Dolaskom kršćanstva obredi poticanja plodnosti općenito su se počeli potiskivati ili pak prilagođavati novome svjetonazoru. Tako su se običaji vezani za Jarilovo raspršili na jurjevske i ivanjske običaje. Jurjevo (23. travnja) shvaćen je kao prvi dan proljeća, odnosno početak gospodarske godine. Jurjevski običaji vrlo su raznoliki, a ističu se neke prakse: rano ustajanje, umivanje i kupanje, trubljenje, kićenje zelenilom i cvijećem, tzv. „Zeleni Juraj“ – osoba koja je okićena, nosi mač te pleše oko vatre, blagoslovi, sađenje biljaka itd. Jedna je od jurjevskih ophodnih pjesama sljedeća: ,
„Pisan Vuzem prošao, zelen Juraj došao, Iza one gore, u to ravno polje. Darujte ga, darujte, Juru zelenoga! Kuda Jura odi, tuda polje rodi.“

- Flora, staroitalska božica proljeća, cvjetanja i plodnosti
Floru se u helenističko doba poistovjećivalo s grčkom božicom Afroditom. Njoj u čast održavale su se svetkovine Floralia, od 28. travnja do 3. svibnja. Kao božici cvijeća i plodnosti, Flori su se prinosile žrtve te je ovaj festival imao plebejski karakter – vladala bi vesela i razuzdana atmosfera tijekom svetkovine.

- Brigid – keltska božica plodnosti i buđenja prirode
Kao božica vode, bila je zaštitnica izvora i rijeka, povezana s plodnošću zemlje, te kao božica vatre simbolizirala je toplinu sunca koja budi prirodu. Njoj se u čast održavao keltski festival buđenja prirode Imbolc, koji se slavio početkom veljače. Festival je simbolizirao kraj zime i prve znakove proljeća.

Mitologija u SVKRI-u
Za one koji žele dublje uroniti u mitološke priče, preporučujemo sljedeće naslove:
- Hrvatska narodna mitologija : biserje priča čarobnog carstva drevnih vremena / Nikola Sučić
- Grčka mitologija / John Pinsent
- Antička mitologija A-Ž: enciklopedija: bogovi i božice, junaci i junakinje, nimfe, duhovi, nemani i mjesta/ Annette Giesecke
- Leksikon slavenskih mitoloških bića iliti Kratki azbukvar slavenskih starovjernih bogova i bića / Vera Blažević Krezić, Iva Muškić
- Mitologija Kelta / Charles Squire
- Ilustrirani antički mitovi / Judita Uremović
- Leksikon europske mitologije / Otto Holzapfel
- Nordijska mitologija / Neil Gaiman
Kao što su nekadašnji ljudi slavili proljeće kroz mitove i obrede, tako i danas uživamo u njegovoj simbolici buđenja i novog početka, bez obzira na to kakve tradicije njegovali.